Dobri moji,

Sve ima svoj pocetak, s razlogom necu reci i kraj i ni malo slucajno da se sve ovako dogodi. Pocev od moje prve posjete vasem kraju kada mi je pripala uloga da urucim tradicionalne stipendije djeci Ljeseva, a posebno ono sto se desilo na promociji projekta Gljiva mira prije desetak godina u Svedskoj i onaj topli aplauz nakon saopstenja da biznismen iz Örebra Himzo Fazlic, vase gore list, zeli pokloniti plac za njenu izgradnju …

Dirnula me ova ponuda, ali nije se maklo sa njenom realizacijom jer bilo je to vrijeme velikog uzleta ovog projekta, prvo u Norveskoj, zatim na nasim prostorima pa ponovo u Skandinaviji ovaj put u Svedskoj, potom u Hrvatskoj i Crnoj Gori, sa brojnim mogucnostima i izazovima. Ostace zabiljezen razgovor u kabinetu Harrya Herstada, filkesrodmana, u prevodu premijera jedne regije na zapadnoj obali Norveske i temeljenje plana da se u Bergenu, evropskom gradu kulture 2000. godine izgradi prva Gljiva mira.

Sa 14. sprata pomenutog znacajnog administrativnog centra, pruzao se pogled na kraljevski grad Bergen sa svim svojim ljepotama koje se mogu vidjeti na filmovima ili snovima. Nikada necu zaboraviti izraz lica mocnog covjeka i prijatelja Herstada kada sam se zahvalio i rekao da je moja zelja Bosna. I da je tamo Gljiva mira potrebanija.

U medjuvremenu izdesavalo mnogo toga i vec vidjena prica o onima sto se iz svijeta zele vratiti rodnoj grudi i kada se obicno, i to gorko, placa danak prekomjernim emocijama koje obicno pretekenu nad stvarnoscu. Nudjene su besplatne i atraktivne lokacije, pocev od Tuzle, pa je onda nas glavni grad Sarajevo bio u ozbiljnim kombinacijama, stiglo se i do djecijeg odmaralista Puntizela kraj Pule, pa na drugi kraj Jadrana do poznate ulcinjske Velike plaze, a pretprosle godine nemal da se krene u mome rodnom Zvorniku.

Zelim da u sjecanjima ostane samo ono lijepo sto se izdesavalo od vremena odmah nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma kada je ovaj projekat stigao na nase prostore i zapocela svojevrsna odiseja. O ruznom cemu trositi rijeci, na koncu vec znano jos iz davnina i izmedju ostalog sjajno opisano na primjeru narodnog tribuna, dobrotvora i pjesnika, sejha Hasna Kaimije. I danas sve je isto, mozda i gore i neka sreca da opreza nije manjkalo. Ovo zbog mesetara svake vrste, centara moci i politike za cime ovaj projekat nije imao potrebe. To je imalo svoju cijenu, ali i nikada izgubljena nada da ce jednog dana sve doci na svoje. I prilika da se udari pravi temelj i ovaj projekat pridruzi svima onima koji bi malo drugacije, vise i bolje prema nekoj srecnijoj BiH a koju je moguce izgraditi samo sa nekim novim ljudima, prije svega onima sto dolaze.

Gljiva mira ne nudi caroliju i olaka obecanja. Ovo je nesto drugo i sto treba pokusati odninati da uzraste i sto je dobilo verifikaciju na nekim drugim i mnogo uredjenijim i perspektivnijim prostorima. Ona donosi konkretne primjere kako i s kim treba probati drugacije. Naravno tamo gdje jos nije kasno, jer, na zalost, svjedoci smo svih nasih podjela i virusa zaprljanosti svake vrste tako da nema druge nego pokusati krenuti ako je moguce iz pocetka i sa onima koji su jedina buducnost i nada ove nesretne zemlje.

Zelja nam je da ovo bude oaza dobrih vibracija, izvoriste cistog pogleda, iskrenog stiska ruke i mjesto gdje ce se graditi mostovi prijateljstva medju narodima i razlicitim nacionalnostima. Organizovacemo programe na lokalnom, drzavnom i medjunarodnom nivou, zatim djecije radionice, seminare, festivale, susrete sa poznatim licnostima raznih profila i kao kruna bice pokretanje Skole za djecije ambasadore mira, programa koji je dvije godine realizovan sa svedskom djecom u Örebru.

Vrata Gljive mira bice otvorena za sve dobre ljude ma koje vjere i nacije bili i nadamo se da ce se tu imati sta nauciti i vidjeti. Pocev od internacionalnih izlozbi ”Mir i prijateljstvo”, ”Svjetlo za djecu u ratu” sa teatarskom predstavom ”Zasto sunce place” igranom na nasem i norveskolm jeziku, pa do najatraktivnije izlozbe ”Djecije zastave”, realizovane u saradnji sa vise norveskih i svedskih institucija, a zacete u nasoj zemlji. Uz sve to zasigurno bice interesantna i zasebna postavka simbolicnih poklona dobivenim od djece i umjetnika iz svijeta. I, ono sto je vrlo vazno- sansa da nasa djeca ovdje pokazu sta znaju i umiju, a onda sve to u okviru kulturne razmjene predstavimo u zemljama gdje je Gljiva mira ostavila svoje tragove.

Danas postavljamo kamen temeljac, a vec sredinom iduce godine ovdje mozemo planirati prve posjete. Eto povoda za dzacke ekskurzije i sva ona susretanja koja ce biti u funkciji dobra. Na vratima Gljive mira nalazice je bijeli golub, onaj isti sto je iz moga rodnog grada doletio zamnom u Skandinaviju i evo ga ponovo u Bosni i vasem kraju. Na pocetku rekoh ni malo slucajno pronoseci uspomenu na Zvornik i modru Drinu, odakle je potekla ova prica, pa nastavljena u Lerviku, Bergenu, Dablinu, Kardifu, Asköyu, Knarviku, Bömlu, Oslu, Schvanenstadtu, Örebru, Hallsbergu, Kumli, Malmö, Norrköpingu, Växju, Göteborgu i svugdje tamo gdje je letio pronosio istinu i poruku da se tragedija Bosne i Hercegovine vise nigdje i nikada ne ponovi.