Neposredno pred rat u Bosni i Hercegovini novinar i umjetnik, Sead Hambiralovic, pokusao je dati doprinos da ne dodje do rata. Sest mjeseci protestvovao je bijelom urednickom spaltom u listu Birac, a njegov privatni djeciji list Mali as, takodje je imao mirovnu funkciju. Cetiri mjeseca pred rat osnovao je prvu djeciju galeriju na prostorima bivse Jugoslavije i organizovao likovni knokurs Tata, ne igraj se rata.

Oko 5 hiljada crteza sa porukama mira iz svih krajeva Jugoslavije stiglo je u zvornicku djeciju galeriju Haustor. Na zalost, djecije poruke mira dosle su kasno…
… Nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, u Zvorniku pokrenute mirotvorne ideje, sada zokruzene u internacionalni projekat Gljiva mira, ponovo su u Bosni i Hercegovini. U Tuzli su odrzane prve promocije i programi ovog projekta koji je dobio javnu verifikaciju kao nadgradnja mirovnog procesa na ovim prostorima.

Sead Hambiralovic je izbjegao u Norvesku 1992. (Leirvik, Bergen) gdje je nastavio svoje mirotovorne aktivnosti kroz internacionalni projekt Gljiva mira. U saradnji sa vise norveskih institucija realizovao je sljedece programe i izlozbe: Svjetlo za djecu u ratu, internacionalni kiusobran sa otvorenim likovnim konkursom Tata, ja zelim crtati mir, Djecije zastave i teatarsku predstavu Zasto sunce place